'Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva
koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvaćao gdje treba tražiti
prave izvore radosti i smisla... Naučio sam da biti voljen ne znači
ništa, a da je voljeti sve, da je sposobnost da osjećamo ono što daje
vrijednost i i ljepotu našem postojanju. Gdje god bi se na zemlji
pojavilo ono što se može nazvati srećom, bilo je satkano od emocija.
Novac nije ništa, moć nije ništa. Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak
su nesretni. Ljepota nije ništa, vidio sam lijepe muškarce i lijepe
žene koji su bili nesretni unatoč svojoj ljepoti. Ni zdravlje nije sve;
svatko je zdrav tko se tako osjeća; bilo je bolesnika punih volje za
životom koji su je njegovali do samog kraja i bilo je zdravih koji su
venuli mučeni strahom od patnje. Ali sreća je uvijek bila tamo gdje je
netko umio da voli i živio za svoja osjećanja; ako ih je njegovao, ako
ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Ljepota ne
pruža radost onome tko je posjeduje, već onome tko umije da je voli i da
joj se divi.'
- Hermann Hesse, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1946.
Nema komentara:
Objavi komentar