četvrtak, 31. prosinca 2015.

Random post mojih misli

Materijalizam?

Ljubav je opasna stvar. Započinje tako što se zaljubimo i temelji se na našim osjećajima.
Danas je najzastupljenija ljubav prema materijalnim stvarima. Što više stvari imamo, što bolji, noviji automobil imamo, mislimo da smo sretni. U stvari znamo i sami da nismo.
Jer tko će biti tu da ti pomogne kad si tužan, kada misliš da ti ništa ne ide kako treba? Automobil ti može jedino pomoći da se slupaš negdje i pogineš u takvim situacijama. Odjeća ti neće pomoći, neće ti ni trebati, kada ćeš ionako cijeli dan provesti ili zatvoren u svojoj sobi ili u nekom baru ispijajući svoju biru, dvije, tri, misleći samo o svojem jadnom životu. Treba ti netko kome ćeš se povjeriti. Kome ćeš ispričati sve što te muči. Koji će ti pomoći da prebrodiš sve poteškoće, odnosno da razumiješ neke stvari. Da razumiješ kako tko reagra na što. Trebamo prestati biti toliko osjetljivi na kritike. Prihvati ih i radi na tome. Zašto plakati, kad možeš biti sve što želiš, znaš i sama. Samo što se uvijek izvlačiš. Sve je u tebi, i ti imaš t mogućnost. Sve ovisi koliko si jaka i aktivna.

Ljubav je pečat koji ti obilježi život. Netko se nekoliko puta zaljubi, sve je to normalno. Ljubav upravlja tvojim životom. Sve odluke koje si donijela, donijela si zbog ljubavi.
Osjećaji su klimavi elementi ljubavi i nekada se ne možemo oslanjati samo na njih.


Čemu sad sve ovo?

Prvenstveno zbog toga što moraš znati kako ne povrijediti drugoga. Čini drugima ono što želiš da drugi čine tebi. I ponašaj se prema drugima onako kako želiš da se drugi ponašaju prema tebi. Na kraju krajeva, tvoj život nije samo tvoj. Uvijek ćeš ga dijeliti s nekim i utjecat ćeš na druge htjela ti to ili ne. Bila ti svjesna toga ili ne, drugi isto tako donose neke odluke zbog tvoje pomoći. Zato pazi, jer da, svaka tvoja riječ je važna.
Svima nam je teško. A to se zove život. I u takvim situacijama kad nam je teško, imamo dvije mogućnosti: Ili ćemo uspjeti nadvladati sebe i postići nešto više, unaprijediti sebe i krenuti dalje, ili ćemo odustati od svega. Pa ti biraj.
Sve je na tebi. Sve je u volji.
Budi voljna.
Voli.

Život je ljubav. Ako nemaš ljubav, nemaš ni život.

17:30 - bem ti ljubav!

utorak, 22. prosinca 2015.

Životna umjetnost




Isadora Duncan

Šteta što možemo fotogafirati samo ono lijepo izvanka. Ali zato postoji umjetnost. Da se prikaže ono lijepo iznutra. Bilo to gitarom, olovkom, stihovima, plesom... Umjetnost se treba više cijeniti.

Čini se da umjetnost za svakoga znači nešto drugo. To je dobro, dok ona nešto znači. Ali nije dobro kada kod nekih ljudi umjetnost počinje gubiti svoje značenje. Oni počinju gubiti svoje osjećaje, instinkt. Tada najčešće skreću sa životnog puta i dovode se u opasnost.

Zato sve što radiš, radi srcem, radi sa ljubavlju, imaj osjećaje prema onome što stvaraš. Ako stvaraš znanje, uživaj dok učiš, budi željna znanja, inače sve gubi svoju važnost.

Prikaži ono lijepo iznutra.
Gitarom.
Olovkom.
Stihovima.
Plesom.


Umjetnošću.

četvrtak, 17. prosinca 2015.

Zaboravi

Idemo se praviti da smo odrasli. Idemo zaboraviti da smo djeca i uhvatiti se u koštac s problemima. Idemo se odgovorno ponašati prema obavezama. Idemo biti pristojni i poštovati bližnje. Idemo prihvatiti sve greške i padove. Idemo pomoći izgraditi druge. Idemo razmišljati. Idemo se truditi. Budimio realni. Svi želimo da nas pohvale. Onda radi za pohvalu, da se bolje osjećaš. Radi tako da te taj rad čini sretnom. Ti to možeš. A nagrada te čeka. Ne moraš žuriti. Uživaj u trenutku i proučavaj.
Idemo se praviti da smo odrasli, pristojno se oblačiti i držati do sebe i svoje higijene. Idemo biti sposobni, idemo biti uzor budućem naraštaju. Mi smo djeca, ali treba se znati praviti da smo odrasli. Ponašaj se onako kako želiš da se tvoja djeca ponašaju. Ponašaj se prema drugome onako kako želiš da se drugi prema tebi ponašaju. Slušaj sebe.

Neka ti prošlost bude učiteljica.

nedjelja, 13. prosinca 2015.

Misao dana

Dugotrajno je, mukotrpno i bolno stvarati život;
kratko je i lako ukrasti život koji su drugi stvorili...
George Bernard Shaw

četvrtak, 10. prosinca 2015.

Ciklus



Energija kruži, tako barem kažu.
Treba mi malo energije.
Odakle da je iscrpim? Kako da se napunim?
Nisam zadovoljna. 
Trebam li biti?

Kako? Kako da ispravno postupim?
Ne želim glumiti.
Nešto mi smeta.
Iako osjećam neku toplinu oko srca,
nešto tu nije u redu.

Toplina, ta neka žuta boja oko srca moga,
zapetljana je 
sivim konopcem
i samo se plete,
i plete...

I nikako da se riješim tog konopca
koji me guši
koji me veže tako
da me čini bespomoćnom
i odvojenom od ostatka svijeta.

Možda je moja energija
zapela na putu do boljeg "ja"
kada je shvatila
da postoje
i drugi

I da tu energiju treba podijeliti
a ne samo sebično čuvati
za sebe...

A ja sam je dobila
ja je posjedujem
i ne dam je
jer je moja
jer je to jedino što je u meni vrijedno

Pa me strah da ne postanem
bezvrijedna
Iako duboko u sebi znam
da samo lažem sebe
i da vrijedim nešto

Ali jednog ću dana i ja
predati to žutilo
kada dođe netko
dovoljno hrabar
da otpetlja 
to sivilo

Samo još ne znam
da krenem u potragu
ili da čekam
jer nikada nisam bila
uspješna u potragama

Možda je vrijeme da se izvježbam?


_______________________________________________________


U snovima Čuvam tvoj trag

subota, 5. prosinca 2015.

U tami

Otišlo je moje svjetlo
negdje daleko
ne vidim put
ispred sebe

Kako da ga zovnem natrag
da mi pomogne
očajna sam
ne znam gdje sam

Samo plačem u tami i
čekam da dođe
da se vrati
moje svjetlo
__________________________


Život me umorio
A moje svjetlo nosiš ti