Netko mi je pojeo motivaciju, trebam skuhati bolju

Motivaciju nemam već dugo, dugo vremena. I iskreno, ne radim ništa kako bih poboljšala situaciju u kojoj se nalazim.

Reci sebi: "Iđemo dalje!"

Jedino sama sebi mogu pomoći. Uopće ne želim razmišljati o tome što me je dovelo do toga da nemam volje ni za čim. Čini mi  se kao da je to gubitak vremena, to traženje glupavih razloga i ne pokušavanje sređivanja svog života. Jer ne, život ne možeš srediti time što se vraćaš u prošlost.

Zato sjedni. Opusti se. Razmisli. Udahni duboko.

Što želiš? 

Počni prvo od malih stvari.

•  Što te usrećuje? 

Napravila sam si popis stvari koje me usrećuju. I mogu priznati da sam sama sebe iznenadila. Oduvijek sam htjela imati čistu, sređenu sobu, skateboard, sat, svijeće, šibice... Nova odjeća mi također može popraviti raspoloženje (iako nisam obožavateljica šopinga). Prije nešto manje od mjesec dana naručila sam kalkulator preko interneta. Da samo znate kako sam bila sretna kad mi je stigao doma, na moje ime!

Nove bilježnice sa svijetlim crtama, miris novih kupljenih knjiga, Becutan proizvodi za bebe koje volim koristiti zbog tako slatkog mirisa, Palmolive šampon za tuširanje od kokosa... Te mi stvari zaista mogu popraviti dan. 

Izgleda da sam materijalistica, ali činjenica je da takve sitnice usrećuju čovjeka, bar na trenutak.

• Tko te usrećuje? 

Ljudi. Njihove lijepe geste. Jednom mi se dogodilo da sam dobila od nekog stranca kartu za kino. Kako je to bilo slatko! Nisam mu ni stigla zahvaliti, brzo je nestao.

• Koga ti usrećuješ?

Nadam se da usrećujem svoje bližnje, prijatelje, strance. Nadam se da usrećujem svoga psa. Stvarno ne bih znala je li ih stvarno usrećujem. To samo oni mogu dovoljno dobro procijeniti. Ja sam tu, uz njih. I bit ću uvijek. To što se znam često ljutiti i uvrijediti, to je samo naznaka da sam i ja čovjek. I ja imam osjećaje. I ja sam ranjiva, kao i drugi. Nadam se da sam i ja njima barem ta sitnica koja ih usrećuje. To je nešto najljepše, biti nečija sreća ili srećica. 

I sada se razmišljam kako je kasno i kako bi bilo bolje da se zaista uhvatim posla i krenem učiti. Malo po malo. Od sitnica pa dalje. Prvo matematiku, za zagrijavanje. A onda filozofiju. I onda napisati esej iz engleskoga. Mic po mic. Sitnicu po sitnicu. S vremenom će te sitnice prerasti u nešto veliko, a da nećeš biti ni svjesna toga. 

Samo kreni dalje!

I ne zaboravi da želiš sve znati. Dovrši SVE što si imala za danas - danas, ma koliko ti bilo potrebno vremena. Ako je potrebno ostati budan cijelu noć, ostani.  Jer sutradan nećeš imati strah. Pripremi se za bolje sutra!