petak, 10. siječnja 2020.

Polagano

Ne znamo što je zdravlje. Ali zdrava sam!

Film "Bird Box" prikazuje ludilo koje je danas prisutno. Možda je to ludilo bilo i prije prisutno. Nije ni bitno. Ali strašno je gledati kako to ludilo opsjeda i moje najbliže, pa i mene. Ni meni nije bilo oduvijek lako, ali mogu reći da se danas znam nositi sa težinom koju nosi život. Ojačala sam.

Malena ja, sa velikom glavom rodila sam se krajem 20. stoljeća, ni kriva ni dužna. Rekoše mi da sam "sretno dijete" jer sam se rodila u razdoblju kada su moji roditelji uspijevali pokrivati životne troškove. Treće dijete koje dijeli iste roditelje sa još dvije sestre i jednim bratom - to sam ja. Tada smo imali banane, a imati voće bilo je luksuz. Iako čuvši po pričama, moja najstarija sestra nije bila oduševljena kada joj je mama uvalila vrećicu naranči kao poklon za prijateljicu koja je slavila rođendan. 
Kao dijete igrala sam se sa mlađom sestrom i susjedama, a divila bih se bratu i njegovim pokusima i svem ostalome što je pokušavao konstruirati i napraviti. Kako je stariji, krenuo je u školu, a jako su me zanimali pokusi koje je radio. Tada mi je bilo fascinantno gledati kako zrak u vodi zauzima prostor. Starije sestre se sjećam u magli. Mislim da nije bila sretna u ljubavi i znala je mene i mlađu sestru gnjaviti.
Još jedna selidba. Još više se zavaram u sebe. Pubertet. Sestra i ja. Gađanja i svašta nešto. Što reći više osim lupanje vratima.
Mama i tata rade. Pisma za mamu i tatu? Nisu radili. Htjela sam napisati da rade sto vise. A ja sam napisala da budu vise s nama. A nisam bila daleko.
Nema komunikacije.
Internet.
Online igrice koje smo sestra i ja kupovale.
Menzis i tuga.
Srednja škola, srednja žalost.
Prva ljubav. Samoća.
Samoća.
Samoća.
Tama.
Ponovno se zatvaram.
Crtam. Sviram.
Tuga.
Sviram.
Sviram.
Crtam.
Ljutim se. Agresivna sam.
Sviram.
Crtam.
Koji je smisao života?
Loše misli i crnilo.
Ljeto, a nemam nikoga uz sebe.
Plivam na duge staze da se riješim loših misli. 
Ronim. Vrištim pod vodom.
Idem odavde.
Matura. Elegantna u crnoj haljini.
Idem odavde.
Kiša, a meni sunce.
Sama sam, a nisam usamljena.
Sunce.
Mogu sve sama!
Prijateljice. 1, 2, 3, 4!
Društvo. Izlasci.
Preispitivanja.
Dobre odluke!
Prva prava ljubav!
Zadovoljstvo.
Studenac, Bicikl, mama i helikoper. Sudar.
Kičma. Oporavak
Enzo
Trud
Vjera
Tablete. Hitna.
Nada. Vjera.
Dubrovnik. Nezadovoljstvo.
Poljubac mame i tate nakon dugo vremena.
Tuga.
Briga.
Ljutnja.
Crnilo.
Završni rad.
Tata.
Oluja. Nevrijeme. Sivilo. Pljusak.
Pauza. 365.
Rad. Trud.
Gdje je svjetlo?
Život nema smisla. Ali lijepo mi je uz tebe.
Opet se zatvaram.
Izolacija.
Samo ti i ja.
Odbijam hranu.
.
.
.
.
repeat.
.
.
.
Obrana! Večera! Čestitke!
Rođenje! Nećakinja! 
Nove pobjede. 
Ali gdje ste moji bližnji?
Mobiteli su im uzeli lica, poglede, glasove. Ne čuju ništa osim toga. Trudim se.
Selidba.
Ne zatvaram se. Otvaram se.
Salsa.
Smijeh.
Zadovoljstvo u učenju.
Očajavanje. Zadovoljstvo.
Vrijeme je za nova iskustva i nova poznanstva.