Kada težiš za nečim boljim, većim, višim u duhovnom smislu, za boljitak tvoje osobnosti, e tada se događaju čudne stvari.
Tvoja "comfort zona" se mijenja. Nisi navikla raditi takve stvari.
Neki dan sam imala puno posla za obaviti, otići do mikrobiološkog odjela, učiniti sanitarnu iskaznicu, liječnički pregled, produžiti pokaz, otišla sam i do knjižnice... Osjećala sam se tako super korisno. Još šaljem mailove, prenosim poruke i obavijesti sa faksa! Onda sam isto tako išla sa frendicama na krov zgrade, gledala u zvijezde... Bilo je predivno. Stvarno, vrh.
A sve to da bih skužila sutradan da sam izgubila iksicu, a poslije sam skužila da sam izgubila i taj pokaz za bus, koji sam tek produžila. Krasno! Rekli su mi da se nalazi u STEP-u, pa sam otišla do tamo. Tehnološki park, prvi put sam tamo, ne znam gdje trebam ići. Caffe bar Fusion. Ajde dobro, ući ću tamo. Svi su neki fancy, sređeni, svi odrazli preko 30 godina. Čekam za šankom, da bi me teta uputila do ureda te jedne druge tete koja je našla moju iksicu. Kasnije je neki lik pitako :"A kako si to izgubila iksicu?", a ja rekoh da inače gubim stvari. Događa se, samo polako. Sve je u redu.
Ja sam si to protumčila ovako: dok ti je svaki dan isti, i dok ništa ne radiš, ništa se i ne događa. Samo putuješ, i ne usmjeravaš se nigdje, ni na bolje, ni na gore. Čim odlučiš nešto poduzeti u svezi svoga života i svakodnevnice - dogodi se mali "potres". Počinješ gubiti stvari, mora ti se neko malo "zlo" dogoditi. Ali to je jer skrećeš s puta, u bolju cestu. I to kratko traje. Ako ti se to ne sviđa i odlučiš se vratiti, veća vjerojatnost je da ti možda neće biti lijepo u životu koliko ti može biti.
I uvijek idi za onim najboljim, jer to stvarno, iskreno zaslužuješ! I nemoj misliti da ne zaslužuješ, pobogu! Opusti se i imaj svoje principe!!!
